Amerikanci luduju za ovim proizvodom, a izmislili su ga Srbi

Sve što je od bundeve, Amerikancima je drago, pa tako i bundevino brašno.

Međutim, malo ko zna da je brašno od sjemenki tikve izmišljeno i patentirano upravo u Srbiji, piše 24 sata.

Stručnjaci novosadskog Instituta za prehrambene tehnologije su u saradnji sa Branislavom Panićem iz firme “Pan union oil” po prvi put su napravili brašno od sjemenki tikve “golice” prije tri godine. Oni su te 2012. godine dobili i nagradu za najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji, a brašno zelene boje su i patentirali da se zna da je naše, srpsko.

Ovo brašno zanimljive boje ima i nevjerovatne nutritivne vrijednosti – poput mesa! Sadrži 60 odsto proteina, i svega 10 procenata ulja, i to zbog posebne tehnologije prerade.

“Brašno je povezano sa proizvodnjom ulja, pa se ono pravi nakon što se iz sjemenki iscedi ulje. S obzirom da jedino mi pravimo hladno ceđeno ulje, dok na drugim mestima najčešće prave ekstra devičansko, koliko ja znam jedino mi imamo i ovakvo brašno, priča Panić.

Iako ga još uvijek ne izvozimo, interesovanja ima, kaže on. To je jasno, budući da su američki blogovi o zdravoj ishrani prepuni recepata sa brašnom od sjemenki bundeve, ali budući da ga ne mogu tek tako nabaviti – oni ga sami prave. I to tako što melju sjemenke. Iako ovo jeste zdrava mješavina, ne može da se poredi sa pravim berašnom.

“To se zovu mlevene semenke, i imaju oko 50 odsto ulja. Razlika je velika, jer brašno ima pet puta manje ulja i mnogo proteina. Imamo veliku potražnju, a najviše od pekara širom zemlje. Tako i u Beogradu na nekoliko mesta možete da jedete zdravo pecivo za bundevinim brašnom”, ističe naš sagovornik.

Možda pravljenje brašna zvuči lako, ali timu stručnjaka je trebalo osam godina da od dobre ideje dođu do pravog brašna, pogodnog za ljudski ishranu. U posljednje vrijeme ovo brašno može da se nađe i u prodavnicama zdrave hrane, a zaljubljenici u zdravu ishranu kažu da najbolje funcioniše kao dodatak drugim zravim brašnima.

Najpopularnije je ovo brašno među onima koji izbjegavaju ugljene hidrate, budući da je puno proteina.

“Velika razlika između našeg brašna i onog koje može da se nađe na zapadu je u tome što se ovo radi od svježih zrna, a oni svoje sjemenke prže pa se tako melju”, ističe Panić. Samim time brašno ima drugu boju, ukus ali i nutritivne vrijednosti se mijenjaju.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *