Čovjek koji može okusiti zvuk

Džejms Vanerton je Britanac nevjerovatne sposobnost da okusi zvuk.

 Iako možda zvuči apsurdno, ova sposobnost je realnost za ljude koji imaju sinesteziju, poremećaj koji dovodi do miješanja čula.

Još kao dječak, Džejms je shvatio da mu se na jeziku javlja okus koji nije vezan za hranu. Primjera radi, kada bi čuo određeno ime, to bi izazvalo određeni okus u ustima. On je tako naučio da određena imena i istorijske ličnosti povezuje s određenim okusima, usljed čega je lako pamtio razne događaje. Primjera radi, imena britanskih monarha u njegovim ustima su izazivala okus kruške.

Kako je odrastao, Džejms je shvatio da ova neobična sposobnost može da mu pomogne i u drugim aspektima životima. Sve njegove veze su morale biti “ukusne”. Prijatelje je birao ne po karakteru ili izgledu, nego po tome kakav okus izaziva njihovo ime. Primjera radi, imena njegovih školskih drugova su mu uglavnom izazivala okus rezanog krompira ili džema od jagoda.

“Uvijek sam više volio mamu od tate, jer je njeno ime ima bolji okus. Njegovo ime je imalo okus kuvanog graška, a njeno ime je imalo okus sladoleda”, kaže on.

Prema istraživanju koje je sproveo Univerzitet u Edinburgu, četiri odsto ljudi u Velikoj Britaniji ima “pomiješana čula”. Sinestezija se javlja u raznim oblicima. Najčešći oblik sinestezije je onaj kada se riječi i slova percipiraju kao boje. Takođe, postoji i oblik sinestezije kada osoba osjeti dodir dok gleda kako neka osoba dodiruje drugu osobu. Džejmsova sinestezija je leksično-čulna, što je prilično rijedak oblik ovog poremećaja.

Postoji nekoliko teorija kako dolazi do ovog stanja. Najprihvaćenija je teorija da se ono javlja zbog preklapanja određenih dijelova mozga. Drugi su uvjereni da se svi rađamo s ovim sposobnostima, ali da one tokom odrastanja nestaju. Postoje i slučajevi pojave ovog poremećaja nakon povrede glave.

“Ono što znamo jeste da je mozak ljudi sa sinestezijom drugačiji i to je činjenica”, kaže dr Džulija Simner, s Univerziteta Edinburg.

Zanimljivo je da je Džejms dobio dijagnozu tek kada je odrastao.

“Kada sam imao deset godina, roditelji su me vodili kod porodičnog doktora zbog ovog stanja, koje on nije znao da objasni. Rekao im je da je ovo stanje sastavni dio mog odrastanja te da ću ga godinama prerasti”, kaže Džejms i dodaje:

“Kasnije su mi govorili da sam tinejdžer željan pažnje. Tek kada sam napunio 20 godina čuo sam za sinesteziju”, kaže on.

On kaže da je uradio magnentu rezonancu i dobio dokaz svog stanja.

“Bilo je jasno da imam neku dodatnu vezu između dijela mozga zaduženog za zvuk i dijela mozga zaduženog za percepciju okusa. Sve ovo mi je dalo dodatno samopouzdanje i počeo sam da otvoreno govorim o tome kako je biti sinesteta. Danas sam predsjednik britanskog Udruženja sinesteta”, kaže on.

Džejms je navodno ovo stanje naslijedio od svoje majke, koja je dane u sedmici percipirala kao boje. On kaže da mu je ovo stanje s godinama postalo tako normalno i prirodno. Međutim, kako je stariji, shvatio je da ova iznenadna eksplozija okusa u ustima može da izazove nelagodu. Priznaje da nekada kada upozna osobu sa “suviše jakim” imenom, obično mu se obraća srednjim imenom ili nadimkom.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *