Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke (XXIX): Aleksandar Bojko

Aleksandar Bojko, nekadašnji profesor slikanja u Učiteljskoj i Višoj pedagoškoj školi u Banjaluci, snimio je obilje materijala na amaterskoj filmskoj traci o predratnoj, ratnoj i poslijeratnoj Banjaluci i okolini.

Svojim angažovanjem ovaj Banjalučanin zaslužio je da bude upisan u istoriju sedme umjetnosti, jer je 1940. godine upravo on svojom amaterskom filmskom kamerom formata normal 8 mm u boji snimio prve kadrove grada.

Biografija

Ovaj akademski slikar rođen je 7. aprila 1896. godine u Foči, a njegova porodica se 1908. godine doselila u Banjaluku.

Školovao se u Veneciji, Beču i Beogradu, a bio je čovjek širokog polja interesovanja, svestrani umjetnik kojem su tri strasti obilježile čitav život: slikarstvo, fotografija i film.

Završio je beogradsku Kraljevsku umjetničku školu 1927. godine, a iste godine zaposlio se kao učitelj vještina u novoosnovanoj banjalučkoj Učiteljskoj školi, dok je kasnije radio na Višoj pedagoškoj školi i u Gimnaziji.

Bojko je 1909. godine od oca dobio fotoaparat, koji je pronio kroz najburniji dio života. Iako samouk, Bojko je odlično ovladao tajnama fotografije, što mu je koristilo u Prvom svjetskom ratu.

Susret s kamerama

Za vrijeme boravka u Zagrebu 1919. godine Bojko se iznenada našao među glumcima odabranim za epizodne uloge u igranom filmu “Kovač raspela”, što je u njemu probudilo želju da se druži i sa “živim” fotografijama. Ipak, na svoju prvu filmsku kameru sačekao je punih 19 godina, sve do 1938, kada je kupio agfa moveks 8, malu amatersku kameru, ističu u banjalučkoj Gimnaziji.

Bojko je tada počeo snimati porodične filmove, obilazeći grad, njegovu bližu i dalju okolinu. Najviše ga je privlačio muslimanski folklor, pa je snimao džamije, vjerske obrede, stare spomenike otomanske kulture.

Njegova kamera bila je aktivna i za vrijeme Drugog svjetskog rata, te je tako iza njega ostalo nekoliko stotina metara filmskog materijala, na kojem je snimljen život Banjaluke i njegovih stanovnika u okupiranom gradu. Smatra se da je najvredniji filmski materijal iz perioda prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata Bojko 1963. godine poklonio tadašnjem Arhivu Bosanske Krajine u Banjaluci, gdje se nalaze i snimci Banjaluke poslije savezničkog bombardovanja u maju 1944. godine.

Pritisak i prekid snimanja

Nova poslijeratna, komunistička vlast sumnjičavo je gledala na Bojkovo bavljenje fotografijom i filmom za vrijeme okupacije. Nebrojeno puta pozivan je u Komitet na informativne razgovore, što je najvjerovatnije i razlog što Bojko nije snimio nijedan jedini kadar filmskom kamerom u periodu od oslobođenja Banjaluke pa sve do 1960. godine.

Bojko se 1960. godine vratio snimanju pokretnih slika, novom, istočnonjemačkom kamerom bilježeći različite događaje: gledaoce na fudbalskoj utakmici na stadionu Borca, srednjoškolce sa svojom profesorkom, otkrivanje spomenika na Banj brdu, pazarni dan na tržnici, vodenice na Vrbasu, slapove na rijeci Krupi u Krupi na Vrbasu… Kameri je ostao vjeran do groba, u koji je otišao u avgustu 1969. godine u Banjaluci, u 74. godini.

Strahote rata

Aleksandar Bojko je fotoaparatom snimio izuzetno bogat opus fotografija, na kojima je zabilježio brojne strahote Prvog svjetskog rata.

Na njima su zabilježeni detalji iz velikih bitaka, juriši, vojnici u rovovima, napadi, razasuti leševi, vojne parade. Bojko je snimio nekoliko stotina ratnih fotografija.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *