Koledž kao stepenica u razvoju sportiste

Rad, napor, usponi i padovi, periodi sreće i tuge.
Petar Danolić sa mladim teniserom

To je sport, a prostor na kojem živimo pravi je rasadnik sportskih talenata, o čemu svjedoče uspjesi fudbalera, rukometaša, vaterpolista, košarkaša, teniseri…

Mnogi od njih završavaju u velikim klubovima, teniseri slijede uzor najboljeg tenisera na svijetu i pokupšavaju se probiti do visina u bijelom sportu.

Mlade nade se pojavljuju. Srbija je nakon Đokovića imala prošle godine imala i najboljeg juniora na svijetu, Nikolu Milojevića.

Mlada teniserka iz Novog Grada, Katarina Јokić je sa 15 godina ušla na “WTA” listu najboljih na svijetu, dok je Banjalučanka Nikolina Јović sa 14 godina bila druga najbolja igračica u Evropi u tom uzrastu.

 

 

Međutim, na razvoj sportiste utiče sredina u kojoj živi, stručnost trenerskog kadra, infrastruktura u pogledu sportskih objekata i uslova za rad.

Karijera sportiste ispunjena je periodima uspona i padova, a jedan od najznaznačajnijih, ali isto tako i jako osjetljivih perioda jeste onaj poslije završetka srednje škole.

Činjenica je da jako puno faktora u razvoju mladog sportiste treba da se poklopi da bi napravio veliki rezultat i nije svakome predodređeno da bude broj jedan. Međutim, šta je sa onima koji su “tu negdje”, šta sa onima koji nisu napavili “veliki rezultat”, a jako puno znoja i rada su dali u juniorskom uzrastu i napravili, za ove prostore i uslove velike rezultate?

Јedna od opcija je odlazak na neki od koledža u inostranstvu.

O toj mogućnosti, kao i o tome koliko igrači mogu da se razviju na ovim prostorima, razgovarali smo sa Petrom Danolićem, nekadašnjim članom stručnog odbora Teiskog saveza BiH, a sada koordinatorom za dobijanje stipendija na američkim fakultetima i administratorom za upise i registracije igrača za za “NCAA” i “NAIA” asocijacije koje se bave koledž takmičejnima.

Koliko talentovani igrači imaju priliku da se razviju u vrhunske igrače trenirajući u regionu i do kojeg novoa se igrač može razviti?

Mislim da na ovo pitanje postoji više tačnih odgovora, što potvđuju i igrači sa naših prostora. Većina ih je razvila karijeru van Balkana ali postoje i primjeri onih koji su postigli vrhunske rezultate trenirajući isključivo u regionu. Sigurno da postoji manjak infrastrukture i stručnog kadra u regionu, ali to i ne mora biti presudno. Sve zavisi od mentaliteta igrača. Neki igrači su toliko vođeni unutrašnjom voljom i motivacijom da izvuku maksimum iz onoga što imaju. To je sigurno presudnije u uspjehu bilo kojeg igrača nego uslovi u kojem igrač trenira. Naravno, kombinacija dobrih uslova i samomotivacije je idealna formula za uspjeh.

Radili ste u kao trener na ovim prostorima. Koliko ovdje postoje dobri uslovi za rad kako bi se postigli vrhunski rezultati?

Sve u svemu bitno je naglasiti da je moguće uspjeti i ako igrač radi kod nas. Ne treba to koristiti kao izgovor jer nisu svi u mogućnosti otići vani. Legendarni Artur Eš je jednom rekao: “Počni gdje jesi, koristi što imaš, uradi koliko možeš”.

Šta za mladog igrača znači odlazak na koledž?

Ukoliko igrač ima 18 ili 19 godina, i nije recimo među top 300 igrača na “ATP” ili top 200 na “WTA” listi, odlazak na koledž je najbolja opcija ukoliko želi da nastavi profesionalnu karijeru. Današnji tenis je puno zahtjevniji nego u prošlosti, i 99.9% igrača nisu fizički i mentalno dovoljno zreli da prave značajnije rezultate na najvišem nivou. Ukoliko će se boriti za ulazak u top 100 naredne 4 godine, potrošiće puno više novca nego što će zaraditi, i to ih može i psihološki istrošiti tako da nikada ne dosegnu svoj pravi potencijal. Ovakvih primjera je bezbroj u svjetskom tenisu. Odlazak na koledž, pruža igraču priliku da se nastavi razvijati u periodu od 18-22 godine, da trenira u fantastičnim uslovima, igra u vrlo jakoj konkurenciji i ono sto je najvažnije, psihički i fizički sazrije kako bi mogao igrati na najvišem nivou.

Šta koledž pruža igračima?

Igrač ima odlične teniske uslove za rad, besplatno ili većinom plaćeno obrazovanje i otvara mnoga vrata za budućnost kroz razna poznanstva. Statistika pokazuje da samo 1% sportista postanu profesionalci u svom sportu, tako da je edukacija možda ono najvažnije što igrač dobija odlaskom na koledž. Školarine na američkim univerzitetima se kreću od 25.000 do 70.000 godišnje. Sportistima je ovo ili u potpunosti plaćeno ili moraju platiti mali dio zavisno od nivoa igrača.

Koliko se sportisti otvaraju vrata u Americi ?

Igraču se otvaraju mnoga vrata. Što se tiče tenisa, igrač se razvija i postaje spremniji za profesionalnu konkurenciju. Mnogi timovi vode svoje igrače na fjučers ili čelendžer turnire tokom jeseni tako da mogu i za vrijeme koledža da skupljaju bodove. Pobjednik državnog prvenstva svake godine dobije pozivnicu za US Open. Što se tiče struke, američka diploma je priznata bilo gdje u svijetu, a igrači imaju priliku tokom boravka na koledžu steći poznanstva sa ljudima iz cijelog svijeta. Samim tim, ovo može biti vrlo korisno u budućnosti, kako u struci, tako i u razvoju jedne “svjetske” ličnosti što je možda i najvažnije u svijetu u kojem danas živimo.

Može li koledž igrač i dalje da napravi karijeru?

Naravno da može, primjera je mnogo. Braća Brajan, najbolji dubl par na svijetu su napravili karijere nakon koledža. Tu su i DŽon Izner, Bendžamin Beker, DŽejms Blejk. Amer Delić ih BiH je nakon koledža postao 60. igrač svijeta, a bio je i selektor BiH reprezentacije.

Kakva je situacija sa nekim drugim sportovima?

Sve više košarkaša sa naših prostora dolazi na koledže. Konkurencija je u Americi naravno dosta jaka tako da nije lako izboriti stipendiju, ali je veliki broj igrača sa Balkana već tu. Puno je lakše centrima izboriti stipendiju, dok je krilima i plejmakerima puno teže zbog jačine konkurencije.

Šta naši igrači uglavnom rade nakon završetka?

Većina ih ostaje u Americi. I mislim da je podjednak broj onih koji rade u struci, ostaju u sportu i koji se dalje školuju.

PRIPREMIO: BOЈAN MIČIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *