Pisali stojeći i ustajali u zoru

Rad na svakom projektu, ma koliko mali bio, zahtijeva određenu samodisciplinu. Pročitajte kako su to radili ili rade neki od najpoznatijih svjetskih književnika, koje navike imaju i možda otkrijete pristup ili pronađete inspiraciju koja će vam pomoći na putu ostvarivanja ciljeva ili čak manjih zadataka.

Za Ernesta Hemingveja se navodi da je pisao stojeći i u pristupu radu bio je podjednako poetičan i pragmatičan.

Govorio je da je, kad radi na knjizi ili priči, pisao svako jutro, ukoliko je moguće odmah sa izlaskom sunca. Kao ranoranioci bili su, primjera radi, poznati i Sigmund Frojd, Franc Kafka i Gistav Flober.

“Nema nikoga ko bi vas uznemiravao, i prijatno je i hladno kad počneš da radiš, a ugriješ se dok pišeš… I pišeš sve dok ne dođeš do toga da i dalje imaš energiju i ideju za ono što će se sljedeće dogoditi, a onda se zaustaviš u iščekivanju sutrašnjeg dana, kada ćeš sve početi iz početka”, rekao je slavni autor romana “Starac i more”, “Sunce se ponovo rađa” i drugih.

Haruki Murakami, koji je osvojio brojne čitaoce romanima “Norveška šuma”, “Igraj, igraj, igraj” i drugim, ima samodisciplinu u radu koja je fascinantna. Kad piše roman ustaje u četiri sata ujutru, radi nekoliko sati, zatim trči, a plivanje mu je svakodnevna aktivnost.

“U krevet odlazim u 21 sat. Ove rutine se držim svakog dana, bez izuzetka. Ponavljanje postaje bitna stvar, ono je jedan vid hipnoze. Na taj način ja hipnotišem sebe kako bih dosegao dublje stanje uma”, izjavio je Murakami.

Viktor Igo, koji je bio ne samo veliki francuski pisac, već i predvodnik mnogih književnih generacija, snagu je pronalazio potapajući se u ledene kupke.

Vilijem Ford Gibson je pisac naučne fantastike koji je napisao možda najpoznatije sajberpank djelo “Neuromanser”, ali je sam proces pisanja za njega uvijek bio težak. Međutim, svakodnevno drijemanje mu je mnogo pomagalo u koncentraciji i pisanju.

“Kako napredujem s knjigom, proces postaje sve zahtjevniji. Na početku radna nedjelja mi traje pet dana, a svaki dan radim od 10 do 17, sa pauzom za ručak i dremku. Na samom kraju, radim sedam dana u nedjelji i do 12 sati dnevno”, rekao je Gibson.

Što se načina pisanja tiče, među najneobičnijim je vjerovatno bio Džejms Džojs, koji je pisao u krevetu, ležeći na stomaku. Osim toga, uvijek je za vrijeme pisanja nosio bijeli ogrtač iz praktičnih razloga – bijela boja ogrtača bacala bi dodatno svjetlo na njegove spise i tako mu olakšavala rad.

Virdžinija Vulf je naprosto voljela ljubičastu tintu, a pisala je dugo vremena stojeći za posebnim visokim stolom ukošene površine.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *