Priča čovjeka koji je »srušio« Berlinski zid

BERLIN – Istočnonjemački potpukovnik Harald Jeger, koji je naredio rušenje Berlinskog zida prije 25 godina, izjavio je da je sjedio u tišini i plakao nekoliko trenutaka nakon što su hiljade ljudi iz Istočne Njemačke prešle u zapadni dio kako bi po prvi put okusili slobodu.

Jeger je u intervjuu Rojtersu opisao te sudbonosne momente i naveo da je uzaludno satima pokušavao da dobije naredbu svojih pretpostavljenih šta da radi sa oko 20.000 demonstranata koji su, urlajući da pređu na drugu stranu, stajali na graničnom prelazu.

Kad mu je, kako kaže, bilo dosta toga da ga njegovi nadređeni ismijavaju, Jeger je prelomio i odlučio da naredi 46-orici naoružanih graničara pod njegovom komandom da otvore prelaz.

Jeger se onda povukao, sjeo i počeo da plače. Kaže da su to bile suze olakšanja što se sve završilo bez nasilja.

Kaže da su to bile i suze frustracija jer su ga nadređeni ostavili na cjedilu, ali i suze očaja jer je srušeno ono u šta je dugo vjerovao da su komunistički ideali.

“Moj svijet se rušio. Osjećao sam da su me moja partija i vojni komandanti ostavili samog”, rekao je sada 71-ogodišnji Jeger, prisjećajući se te večeri. “Bio sam, s jedne strane izuzetno razočaran, ali sam takođe osjetio olakšanje što se sve mirno završilo. Moglo je da bude i drugačije.”

Jeger se graničnoj vojsci pridružio 1961, a sljedećih 28 godina gledao je kako prepreka raste od bodljikave žice preko visoke barijere od cigala do, na kraju, ogromnog betonskog zida od 160 kilometara dužine oko Zapadnog Berlina koji je presjekao ulice i razdvojio porodice.

Istoričari smatraju da je Jegerova hrabrost na graničnom prelazu u ulici Bornholmer, oko 23.30, 9. novembra 1989, bila ključni trenutak na kraju Hladnog rata.

“Kada sam se uspio pomiriti s onim što se dogodilo, bio sam srećan zbog svih građana Istočne Njemačke jer su dobili ono što su željeli” kaže danas Jeger, koji je jedno vrijeme bio predmet istrage istočnonjemačkog tužilaštva zbog optužbe za veleizdaju.

Jeger je ranije te večeri na televiziji slušao visokog zvaničnika komunističke partije Gintera Šabovskog, koji je pogrešno odgovorio na novinarsko pitanje i objavio da istočni Nijemci mogu odmah slobodno putovati na Zapad.

“Kada sam čuo da to govori pomislio sam ‘kakva potpuna glupost’. Trebalo je da zna da će istočni Nijemci odmah krenuti prema izlazima. Ali, nas nisu obavijestili, ‘držani’ smo u potpunom mraku. Da ga slučajno nisam gledao, ne bih imao pojma šta se događa”, rekao je Jeger.

Jeger kaže da je tek kasnije shvatio zašto zapovjednici nisu znali šta da mu kažu – jer se dešavalo nešto što i nije trebalo da se desi.

Nekoliko sati poslije otvaranja “njegovog” prelaza, otvoreni su i drugi granični prelazi, a desetine hiljada istočnih Nijemaca plesalo je ispred Brandenburške kapije, a takva scena bila je nezamisliva, navodi Rojters.

Berlinski zid je postojao 28 godina, a za sve to vrijeme je najmanje 136 ljudi ubijeno tokom njihovog pokušaja da ga pređu.

Mnogi drugi, koji su spriječeni ranije u tom pokušaju, završili su u zatvoru.

Mnogi se i danas pitaju da li bi došlo do krvoprolića da je neko drugi bio na dužnosti te večeri.

“I ja puno razmišljam o tome”, kaže Jeger koji danas živi od skromne penzije u malom gradu sjeverno od Berlina.

“Pitam se da li bi drugi reagovali drugačije. Ali, besmisleno je filozofirati o tome. Šta se dogodilo, dogodilo se”, zaključuje Jeger.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *