Međutim, čini se da nije sve tako slatko u ovoj priči. Da li nas kriza navodi da budemo što kreativniji u pokretanju sopstvenog biznisa ili nas uči da u tome budemo i uspješni.
Otkud ideja za ovakvu pekaru? Vlasnici su morali da kuvaju svom psu Beli. I riješili da i drugim psima ponude svoje recepte. Plus – sve što se nudi u ovoj pekari mogu da jedu i ljudi.
– Koristimo ćureći karabatak, za keksić goveđe srce, goveđa jetra, jabuka, sir – kaže vlasnica pekare Aleksandra Černovšev.
Mafini, keksići i rafaelo kugle koštaju od 15 do 250 dinara. Sve što se nudi šnaucerima, dogama, špicevima je zdravo – i bez šećera
– Malo smo se konsultovali sa stručnjacima da nam pomognu, da ne koristimo pojačivače, konzervanse – kaže vlasnica pekare.
Ali nije sve toliko slatko u ovoj priči. Sociolozi, međutim, kažu da je ovde riječ i o krizi socijalnog statusa. Kako pekari za pse traže što originalniji biznis, tako i vlasnici pasa traže dokaz da i dalje mogu da priušte luksuz. U ovom slučaju, svojim ljubimcima.
– Radi se o ponudi i potražnji, rekao bih, onih koji takođe u društvenoj krizi osjećaju da im je položaj ugrožen i da se moraju snalaziti, dovijati i izmišljati nešto novo što drugi nije izmislio – kaže socijalni psiholog Aleksandar Popadić.
Prema njegovim riječima, što je veća kriza, veća je opsjednutost luksuzom. Postavlja pitanje: da li je poslastičarnica potrebnija psima ili njihovim vlasnicima?
– U vrijeme kada ljudi sve teže žive, kada izgleda da su sve marginalni problemi ostavljeni po strani, vidimo da se ljudi odjednom brinu o psima, ima mnogo tih društvenih akcijama koje bih ja nazvao novotarijama – navodi Popadić.
Trend psećih poslastičarnica dolazi iz Amerike. Da li je u Srbiju preneseno kao moda ili kult zdrave hrane, osjetiće po svom džepu ovi preduzetnici.
Komentariši