Ljiljana Smiljanić: Gradinar za one koji vole poeziju

Kad god imam slobodnog vremena i volje, nakon napornog radnog dana, veče provodim uz knjigu. Često je to i moj recept za nesanicu. Uz neke nove naslove ima tih nekoliko djela kojima se često vraćam kad je raspoloženje u toj boji. To su svakako djela Meše Selimovića, ali, prije svega, roman “Tišine”.

Ponekad me raspoloženje navede da na internetu tražim i čitam poeziju. To je, valjda, neka zaostavština fakultetskih dana. Ipak, tu bih izdvojila zbirku poezije koju sam nekad davno dobila kao rođendanski poklon. Riječ je o “Gradinaru” indijskog pjesnika Rabindranata Tagore. Nije za one što ne vole ljubavnu poeziju.

Ako nije uz knjigu, onda je veče definitivno uz TV program. Najčešće su to filmovi koje sam već gledala, ili kriminalističke serije. Volim i da pogledam neki noviji film u bioskopu, naročito ako je riječ o filmu domaćeg autora ili nekog iz susjednih zemalja. Ono što bih svakako preporučila i što bi trebalo da dobije više pažnje jesu dokumentarni filmovi. Imamo mnogo talentovanih ljudi koji su pohađali našu, banjalučku Akademiju dramskih umjetnosti. Primjer je i film “Dah života” Snježane Brezo i Danijela Pavlovića, koji je već osvojio nekoliko nagrada na festivalima.

Muzika je takođe važan dio svakog dana. Radio je moja ljubav od djetinjstva, tako da i danas rado slušam muziku upravo iz tog perioda. Najavljeni koncerti povodom 20. godišnjice smrti čuvenog Milana Mladenovića, kojima će biti obilježena i slavna era grupe EKV, sjajna su prilika da se podsjetimo kakvu smo nekad muziku slušali. Izuzetno mi je drago što je u Banjaluci održana i “Rok simfonija” jer je to bila prilika i da se pokažu domaće snage.

Preporučila bih predstavu “Ožalošćena porodica”. Gradsko pozorište “Jazavac” takođe zaslužuje preporuku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *